Razumijevanje i podrška roditelja kada je dijete žrtva vršnjačkog nasilja

”Djetetu je potreban krug ljubavi i snage, uz toleranciju, kako se ne bi previše bojalo vlastitih misli i osjećaja da bi moglo napredovati.”- Donald Winnicott

Tijekom djetinjstva i adolescencije dijete postupno razvija sliku o sebi, osjećaj vlastite vrijednosti, odgovornosti i pripadnosti, a iskustva koja pritom doživljava mogu značajno utjecati na njegov emocionalni i socijalni razvoj. Istraživanja su pokazala da osobe koje su u djetinjstvu bile žrtve vršnjačkog nasilja i desetljećima poslije mogu osjećati tjelesne, psihičke i socijalne posljedice.

Međutim, svaka svađa, neslaganje ili neugodno iskustvo u donosu s vršnjacima nije nužno vršnjačko nasilje. Sukoba među djecom je uvijek bilo i oni su normalna pojava, ali kod vršnjačkog nasilja postoje tri karakteristike koje ga razlikuju od sukoba:

• Namjera – ponašanje je svjesno i usmjereno na nanošenje štete, boli ili nelagode drugoj osobi.
• Ponavljanje – nasilje se događa više puta ili postoji velika vjerojatnost da će se ponoviti tijekom vremena.
• Neravnoteža moći – postoji nejednak odnos snaga između počinitelja i žrtve (npr. fizička snaga, popularnost, dob, društveni status), zbog čega se žrtva teže može obraniti.

Najčešći oblici vršnjačkog nasilja su:

• verbalno nasilje,
• fizičko nasilje,
• cyberbullying i
• seksualno uznemiravanje.

Iako verbalno nasilje ne ostavlja vidljive tragove, često ostavlja oku nevidljive posljedice na djetetov karakter i samopouzdanje. Neki od znakova da dijete možda prolazi kroz verbalno i emocionalno vršnjačko nasilje su: povlačenje u sebe, izbjegavanje druženja, sniženo samopouzdanje, strah od pogreške, tuga, osjećaj srama, zabrinutost.

Cyberbullying donosi slične posljedice u ponašanju, a kod djeteta se može primijetiti uznemirenost nakon korištenja mobitela ili društvenih mreža, izbjegavanje mobitela ili, suprotno, učestalo provjeravanje poruka, naglo povlačenje s društvenih mreža, strah od određenih poruka, osoba ili online grupa. Također, mogu se pojaviti i fizički simptomi poput glavobolje, umora, promjene apetita, poteškoća s koncentracijom i ubrzano lupanje srca koje može upućivati i na anksioznost.

Kada govorimo o seksualnom uznemiravanju, dijete ponekad neće pokazivati očite znakove, ali ukoliko roditelj primijeti promjene u ponašanju, važno je da djetetu pristupi polako i da mu da do znanja da mu može sve reći bez srama i brige kako će reagirati. Potrebno je izbjegavati propitivanje vjerodostojnosti djetetove priče i pokazivanje ljutnje prema djetetu. Važno je da dijete od roditelja dobije ove poruke:

• Vjerujem ti.
• Nisi ti kriv/a.
• Dobro je što si mi rekao/la.
• Zajedno ćemo pronaći način da budeš siguran/na.

Dijete treba osjetiti da je zaštićeno i da će mu, ako podijeli s roditeljem ono što mu se desilo, biti lakše, a ne teže.

Kako biti tu za dijete kada roditelj primijeti promjene u ponašanju i posumnja na vršnjačko nasilje?

Važno je da roditelj svojim ponašanjem djetetu da je do znanja sljedeće:

• Ono nije krivo za nasilje koje doživljava.
• Roditelj mu je emocionalno dostupan i aktivno će sudjelovati u njegovoj zaštiti.
• Odgovornost za zaustavljanje nasilja nije na djetetu koje ga doživljava, nego na odraslima i sustavu koji trebaju osigurati njegovu sigurnost.

Za početak je bitno razgovarati s djetetom i pratiti njegovo emocionalno stanje. Kada su takvi razgovori svakodnevica, pravovremeno se mogu uočiti promjene u ponašanju. Ako roditelj primijeti da se radi o vršnjačkom nasilju, važno je da djetetu da prostora i sigurnosti da priča o svojim emocijama bez straha. Potrebno je pokazati razumijevanje i osigurati mu siguran prostor za razgovor. Važno je da dijete shvati da nije krivo za to što mu se događa, pa tako ni odgovorno za tuđe ponašanje.

Kada se vršnjačko nasilje događa u školi, potrebno je uključiti profesore, školskog pedagoga/psihologa i po potrebi roditelje djeteta koje provodi nasilje. Bitno je imati na umu da je dob djeteta u osnovnoj i srednjoj školi vrlo osjetljiva, jer se identitet tek stvara. Bilo kakve vrste zadirkivanja ili pojedine nepravedne situacije, koje odraslim mogu izgledati bezopasno ili nevažno, na dijete mogu ostaviti trajne negativne posljedice.

Stručna podrška psihologa korisna je kada se dijete teško nosi s iskustvom, kada se posljedice zadržavaju ili kada roditelj procijeni da mu je potrebna dodatna pomoć. Važno je objasniti djetetu da ne ide psihologu jer nešto nije u redu s njim, već kako bi mogao popričati s nekime tko ima iskustva i već se ranije susretao sa sličnim izazovima i situacijama. 

U slučaju cyberbullying-a, bitno je da roditelj sačuva imena korisničkih računa, komentare ili poruke ukoliko će biti potrebno za daljnje postupke

Kada se radi o seksualnom uznemiravanju, poželjno je potražiti stručnjaka koji ima prethodno iskustvo s traumama i seksualnim nasiljem te uključiti odgovarajuće stručne službe i osigurati zaštitu djeteta.

Kada se dijete osjeća odbačeno, povrijeđeno ili nesigurno zbog odnosa s vršnjacima, roditeljska podrška može imati iznimno važnu zaštitnu ulogu. Dijete treba znati da kod roditelja može pronaći sigurno mjesto na kojem će biti saslušano, prihvaćeno i zaštićeno, bez obzira na to što mu se dogodilo.

Pritom roditeljska podrška ne znači samo utješiti dijete, već i aktivno mu pomoći u pronalaženju rješenja, osiguravanju njegove sigurnosti i vraćanju osjećaja vlastite vrijednosti. Važno je da dijete zna kako nije samo, da nije odgovorno za nasilje koje doživljava i da postoje odrasli koji će ga ozbiljno shvatiti i poduzeti potrebne korake.

Iskustvo vršnjačkog nasilja ne mora trajno odrediti način na koji će dijete doživljavati sebe i druge. Uz pravovremenu podršku, razumijevanje i odgovarajuću zaštitu, dijete može ponovno izgraditi osjećaj sigurnosti, povjerenja i vlastite vrijednosti