Psihološka pomoć onkološkim bolesnicima
Prijava za psihološko savjetovanje onkoloških pacijenata
Program “Psihološka pomoć onkološkim bolesnicima” zajednički je program Centra za psihološko savjetovanje, edukaciju i istraživanje Sirius i Hrvatske lige protiv raka, a financira ga Ministarstvo zdravstva. Program se provodi od siječnja 2020. do prosinca 2022.
Klikom na poveznicu prijavite se za savjetovanje:
https://forms.gle/a96kAuWHrTqHMGSe8
Što je psihoonkologija?
Psihoonkologija se bavi proučavanjem, razumijevanjem i tretmanom psiholoških, emocionalnih, socijalnih, duhovnih i funkcionalnih aspekata karcinoma, pri čemu se naglasak stavlja na podizanje kvalitete života bolesnika i članova njihovih obitelji.
Riječ karcinom sama po sebi izaziva niz negativnih emocija. Značajan broj bolesnika ima visoku razinu psihološkog distresa unutar prve godine dana nakon dijagnoze. Ako psihološki problemi ostanu neprepoznati, kvaliteta života bolesnika kao i članova obitelji se značajno smanjuje. Dijagnoza karcinoma je stresna za svaku osoba koja se suočava s njom, ali su emocionalni odgovori pojedinaca vrlo različiti. Ne postoje dvije iste osobe s karcinomom koje će potpuno jednako emocionalno reagirati na bolest i jednako se s njom suočavati.
Neki od uobičajenih osjećaja:
- Strah – dijagnoza karcinoma često uplaši osobu
- Krivnja – nije rijetko da se osobe s karcinomom optužuju za svoju bolest („da sam zdravije jela/jeo ovo se ne bi dogodilo“, „da sam više vježbao/vježbala“, „da sam manje bio/bila pod stresom“ i sl.)
- Ljutnja – uobičajeno pitanje osoba s karcinomom je „Zašto baš ja?“ što često izaziva ljutnju na članove obitelji, medicinsko osoblje, prijatelje ili na Boga
- Potiskivanje – ponekad osobe s karcinomom ne mogu prihvatiti činjenicu da imaju karcinom; potiskivanje ponekad može biti dobro za prilagodbu na dijagnozu, ali ako ta reakcija potraje to može negativno utjecati na liječenje i biti dobar put za razvoj depresije
- Usamljenost – ponekad osobe s karcinomom govore da se osjećaju usamljeno, da ne mogu sudjelovati u uobičajenim aktivnostima, da imaju osjećaj da ih drugi ne razumiju i sl.
- Tuga i depresija – veliki broj osoba s karcinomom se osjeća tužno i potišteno; vrlo je važno razgovarati o ovom osjećaju, jer ako tuga predugo traje, lako može prijeći u depresiju
- Gubitak kontrole – dijagnoza karcinoma kod osobe izaziva osjećaj gubitka kontrole nad vlastitim životom.
Emocionalne reakcije i psihički problemi kao odgovor na dijagnostiku i liječenje karcinoma mogu biti raznoliki i dovesti do značajnog pada kvalitete života bolesnika. Suočavanje s promjenama na tijelu, poteškoće u doživljaju tijela, problemi seksualnosti i intimnosti, emocionalna nestabilnost, neizvjesnost, promjene u doživljavanju budućnosti, suočavanje s vlastitom prolaznosti i smrtnosti, osjećaj napuštenosti i marginaliziranosti, stigmatizacija, problemi u socijalnim kontaktima, sve su to psihološki i emocionalni odgovori koji se mogu javiti u svim fazama bolesti i svim fazama liječenja, a nerijetko traju i nakon završetka liječenja.
Zapamtite, nema loše ili ispravne reakcije! Svaki od osjećaja je potpuno prirodan.
Ako ovi osjećaji traju dugo i ometaju vaše svakodnevno funkcioniranje tada je vrijeme da razmislite o stručnoj pomoći.
Zanemarivanje emocionalnih reakcija i psiholoških poteškoća može dovesti do razvoja anksioznog poremećaja, depresivnog poremećaja, poremećaja prilagodbe, poremećaja u seksualnosti i sl.
Razgovarati o vlastitim osjećajima može biti izrazito teško. Neke osobe mogu lako razgovarati o svojim osjećajima, a drugima je to vrlo nelagodno. Ponekad razgovor s prijateljima i članovima obitelji nije dovoljan. U tim situacijama je važno zatražiti pomoć stručnjaka, jer razgovor o osjećajima pred dobrim slušateljem može uistinu jako pomoći.
Brojna istraživanja su pokazala da se osobe s karcinomom bolje nose s bolesti, brže se opravljaju, imaju kvalitetnije odnose s drugim osobama, imaju zdravije životne navike i bolju kvalitetu života ako su potražili psihološku pomoć i podršku.