Znam i mogu – trendovi i koncepti vezani za tržište rada
Nastavljamo i dalje s provedbom aktivnosti namijenjenih učenicima naših partnerskih škola u projektu Znam i mogu i kroz interaktivne radionice unapređujemo njihove vještine upravljanja karijerom. Koristimo ovu priliku da ukažemo na važnost prepoznavanja relevantnih trendova i važnih pojmova koje vežemo uz tržište rada.
U tu svrhu potrebno je razumjeti sljedeće trendove i koncepte vezane uz trenutno tržište rada i pristup promišljanju o razvoju vlastite karijere:
FLEKSIGURNOST
Fleksigurnost je pojam koji opisuje dinamiku tržišta rada na kojem se istovremeno potiče fleksibilnost i sigurnost sudionika tržišta rada. Navedeno je moguće ostvariti u okruženjima koja su opisana terminom socijalna država, a koje karakteriziraju fleksibilna radno pravna ugovorna obilježja, sveobuhvatne strategije namijenjene cjeloživotnom učenju i usavršavanju, efektivne politike za razvoj tržišta rada i moderni socijalni mehanizmi koji mogu omogućiti primjerene naknade tijekom nezaposlenosti. Fleksigurnost pokušava uspostaviti ravnotežu između fleksibilnosti tržišta rada i sigurnosti u kontekstu mogućnosti brzog, ponovnog pronalaska posla.
Ipak, ponekad se ovaj model razvoja tržišta rada percipira kao način ograničavanja prava posloprimaca, snižavanja organizacijskih troškova te olakšavanja procesa gubitka posla, odnosno otpuštanja. U idealnom slučaju, fleksigurnost facilitira veće mogućnosti za promjenu karijere te raznovrsnost u procesima profesionalnog razvoja uslijed lakše promjene posla.
NEZAPOSLENOST I SOCIJALNA ISKLJUČENOST
Nezaposlenost je samorazumljivo problematično stanje u kojem se radno sposobna osoba ne uspijeva zaposliti na radnom mjestu koje je u skladu s njenim kvalifikacijama i radnom iskustvu. Iako se nezaposlenost na prvu gleda kroz prizmu gubitka primanja i onemogućenost ekonomske sigurnosti, ona sa sobom donosi i druge popratne negativne posljedice koje se mogu opisati pojmom socijalne isključenosti.
Socijalna isključenost se definira kao nemogućnost sudjelovanja u ekonomskom, socijalnom, političkom i kulturnom životu društva. Gubitak posla facilitira sve ove posljedice te ističe važnost zaposlenja povrh same ekonomske sigurnosti. Socijalna isključenost nadalje facilitira i slabiju ili nikakvu uključenost u socijalnu mrežu koja je inače izvor vrijednih informacija o ponudi poslova na tržištu rada. Postepeno socijalna isključenost dovodi do smanjene mogućnosti zapošljavanja, socijalnog pada, siromaštva i naposlijetku izolacije iz koje je sve teže ponovno pristupiti tržištu rada.
AKTIVNA POTRAGA ZA POSLOM
Jedan od najvažnijih pristupa kojima se pokušava dokinuti dugi ostanak u nezaposlenosti, a koji je u domeni osobne odgovornosti pojedinca je svakako aktivna potraga za poslom. Aktivna potraga za poslom je posao s punim radnim vremenom koji zahtijeva aktivan, odgovoran i marljiv pristup (kao i svaki drugi posao). Iznimno je važno naglasiti da je samo oslanjanje na usluge nacionalnih službi za zapošljavanje nedovoljno. Stoga je važno da se aktivna potraga za poslom pojedinca sastoji od:
Potrage i stvaranja poslovnih mogućnosti
Sakupljanja informacija i kontinuiranog praćenja slobodnih radnih mjesta
Poboljšavanja tehnika traženja posla
Aktivno traženje posla zahtijeva osobnu, stalnu potragu za informacijama, umrežavanje, udruživanje, kontaktiranje, ulaganje u sebe i svoje vještine…
ZAPOŠLJIVOST
Definira se kao rezultat interakcije između osobina pojedinaca i karakteristika tržišta rada te cjelokupnog društvenog konteksta u kojem se razvoj karijere odvija. Potreba za razvojem koncepta zapošljivosti se javlja zbog velikih promjena na tržištu rada koje postaju konstantne te promjene sadržaja poslova. Prijašnji standardni karijerni put koji uključuje napredovanje unutar jedne kompanije, odnosno kod istog poslodavca, više nije dominantni oblik karijernog razvoja već ga smjenjuje pojava promjene poslova, poslodavaca ili pak čitavih karijera u vidu dodatnog obrazovanja za neka nova zanimanja. U tom smislu koncept zaposlenosti ne opisuje u dovoljnoj mjeri potencijal za razvoj karijere pojedinaca već ga smjenjuje zapošljivost, odnosno cjeloživotni potencijal za zapošljavanje s naglaskom na razvoj osobnih kompetencija i znanja u skladu s potrebama tržišta rada. Navedene promjene idu ruku pod ruku s povećanom potrebom za fleksibilnošću kod zaposlenika te naglašavanju osobne odgovornosti za razvoj i upravljanje karijerom. Jednako tako, u kontekstu očekivanja poslodavaca, ona se također mijenjaju. Za zaposlenike je bilo važno posjedovati neka specifična znanja i vještine iz uskog područja ekspertize u poslu tzv. „hard skills“, dok je danas na cijeni potencijal i sposobnost za korištenje vještina na različitim radnim zadacima i mjestima odnosno tzv. „prenosive vještine“.
PROFESIONALNI IDENTITET
Profesionalni identitet je dio cjelovitog identiteta pojedinca, a temelji se na samoprocjeni vlastitih sposobnosti, kompetencija i vrijednosti. Potreban je kako bi pojedincu pomogao da samog/samu sebe definira u profesionalnom kontekstu. Razvija se prilikom interakcije s drugima te u različitim kontekstima (obrazovanje, aktivnosti u slobodno vrijeme, radno mjesto…). Možemo razlikovati dvije vrste profesionalnih identiteta:
- Jednostavni profesionalni identitet
Povezan s “reguliranim profesijama” poput učitelja, doktora, odvjetnika…
- Višestruki (složeni) profesionalni identitet
Povezan sa specifičnim iskustvima pojedinca. Veći naglasak stavljen je na kompetencije i vrijednosti. Rezultat novih, složenih i multidisciplinarnih profesija.
