Znam i mogu – radionice prenosivih vještina – kako upravljati vremenom?
U sklopu našeg projekta Znam i mogu učenici Ekonomske škole Sisak su sudjelovali u radionicama namijenjenim usvajanju prenosivih vještina u budućem poslovnom okruženju. Jedna od najvažnijih prenosivih vještina u poslovnom kontekstu je svakako upravljanje vlastitim vremenom i organizacija vlastitog rada. Ono što organizaciji našeg vremena može jako dobro pomoći je i vještina postavljanja ciljeva koji su nam svojevrsni svjetionici na putu ostvarivanja našeg uspjeha. U tom smislu koristimo ovu priliku da predstavimo jednu jednostavnu a korisnu tehniku postavljanja ciljeva. U nastavku je objašnjena tzv. SMART(ER) metoda definiranja i postavljanja ciljeva koja ukazuje na obilježja ciljeva koja će ih učiniti efikasnima za pojedinca. Navedene karakteristike ciljeva su sljedeće:
- S (specific) – specifičan
- Definirajte ga što je moguće specifičnije, sa što više detalja koji opisuju što želite postići
- M (measurable) – mjerljiv
- Odredite ga na način da možete izmjeriti postizanje svojih ciljeva, koristiti određene iznose ili brojeve, kako biste putem mogli “označiti kućice”
- A (achievable) – dostižan
- Odredite ga na način da ga zapravo možete postići, ne budite previše strogi prema sebi, ako ga stavite previsoko, neće funkcionirati
- R (relevant) – relevantan
- Učinite ga relevantnim za vlastitu viziju, vlastite želje i životne vrijednosti te za ono što je važno vama, a ne nekome drugome
- T (time-bound) – vremenski ograničen
- Zadajte si rok, ništa nije motivirajuće kao približavanje roku
- E (evaluate) – evaluirajte ciljeve
- Pratite i vrednujte postizanje svojih ciljeva, ako stvari ne idu prema planu pokušajte shvatiti zašto te ne napuštajte postavljene ciljeve ako nešto nije u potpunosti u skladu s planom
- R (readjust) – prilagodite ciljeve
- Postavite nove prilagođene i poboljšane ciljeve koji će vam pomoći da ostvarite svoje planove, ciljevi se mogu promijeniti, to je život
Ukoliko se ciljevi definiraju i postave prema gore opisanim principima, njihova motivacijska vrijednost je puno veća nego u slučaju postavljanja općih, nejasnih ciljeva. Nadalje, ciljevi pružaju osnovu za takozvano „ponašanje prema…“ umjesto „ponašanje od…“. Ponašanja prema postizanju nekih ciljeva vjerojatnije će rezultirati većim postignućima, stvaranjem novih stvari te poboljšanjem, a ne samo „bježanjem od nečega”. Oni također pružaju jasne upute o tome što učiniti u određenoj situaciji, što povećava šanse da se pojedinac uključi u korisne aktivnosti.