Uloga očeva u odgoju djeteta

Otac je zaboravljeni sudionik u djetetovu životu (Michale Lamb, razvojni psiholog, 21.st.)

Otac i majka unose različitu kvalitetu u djetetov život i svatko od njih različito pridonosi razvoju djeteta. Iako uloga oca u ranoj dobi djeteta nije očita kao majčina, ona je nesumnjivo vrlo velika. Očevi reagiraju na novorođenče s velikom nježnošću i brigom te u većini fizičkih kontakata nimalo ne zaostaju naspram majke. Otac svojom biološkom i socijalnom različitošću od majke unosi u odnos s djetetom više stvarnosti vanjskog svijeta te se utiskuje između majke i djeteta i na taj način potiče separaciju.

Karakteristike oca i njegove osobine ličnosti manje su važne za razvoj djeteta od karakteristika same veze između oca i djeteta. Kroz sigurnu, toplu, osjećajnu vezu i odnos pun potpore otac pozitivno utječe na cjeloviti razvoj djeteta.

Aktivno sudjelovanje u obiteljskom životu utječe na kompletnu obiteljsku klimu, koja se temelji na zajedničkoj brizi i zadovoljstvu.

Briga koju otac pokazuje prema djetetu osnažuje djetetovu tjelesnu sliku o sebi, samopoštovanje, utječe na moralni razvoj i ostale važne kvalitete. Odnos koji otac uspostavlja s djetetom od njegove najranije dobi utječe na prilagodbu djeteta u kasnijim godinama života.

Očevi imaju drugačiji stil komunikacije i interakcije s djecom u odnosu na majke stoga njihov najveći doprinos razvoju djeteta dolazi kroz igru. Za razliku od majki koje se s djecom igraju na način da privlače njihovu pažnju i pokazuju im igračke, očevi preferiraju fizičke igre.

Igra očeva s djecom u većoj je mjeri i interaktivna (bacanje u zrak, škakljanje, sportovi…). Način na koji se igraju je više fizički stimulirajući i pobuđujući za dijete nego što je to način na koji se igraju majke.

Očevi su glasniji, potiču kompetitivnost i nezavisnost, dok su majke tiše, potiču osjećaj zaštićenosti i pravednosti u odnosima. Za razliku od majki koje su uglavnom sklone oprezu, očevi nerijetko potiču djecu da ispituju svoje granice.

Sistematizirajući velik broj znanstvenih istraživanja Ken Canfield (1999) izradio je okvir prema kojem je moguće razlikovati nekoliko dimenzija očinstva:

• Uključenost – djeca očeva koji su uključeni u njihov život pokazuju veći stupanj socijalizacije, emocionalnog razvoja i akademskog postignuća.
• Dosljednost – povjerenje uključuje hrabrenje, poticanje, dosljednost u provođenju discipline, pružanje zaštite, brige i ljubavi.
• Svjesnost- odgovoran otac poznaje svoje dijete, pokazuje interes za njegov razvoj od najranije dobi. Svjesnost o djetetovim potrebama pomaže ocu u zadovoljavanju tih potreba, potiče motivaciju i aktivnu uključenost.
• Briga- briga za dijete uključuje utjecaj na djetetov zdravi razvoj. Odgovoran otac, otac koji pokazuje ljubav, potiče emocionalni i socijalni razvoj djeteta.
• Opisane dimenzije se međusobno preklapaju pa je moguće pretpostaviti da uključenost podrazumijeva svjesnost i brigu. Stoga bismo mogli reći da pojam odgovorno očinstvo podrazumijeva uključenost očeva u sve sfere djetetova života na dosljedan i pouzdan način.
• Kako majke mogu pomoći da se očevi više uključe?
• Dopustiti očevima da brinu o djeci
• Ograničiti svoju potrebu za kontrolom
• Dopustiti očevima da uvježbaju radnje brige oko djece
• Ohrabriti očeve u njihovim strahovima –”Da neće pravilno promijeniti pelene ili okupati dijete”
• Prihvatiti da svatko u braku radi poslove koji su u određenom trenutku najpotrebniji, u dogovoru s partnerom te prema mogućnostima i slobodnom vremenu