Kriza kao prilika – Jednoroditeljske obitelji
Neka istraživanja pokazuju da se u Hrvatskoj trenutačno rastavlja jedan od pet brakova godišnje. Rastava je teško iskustvo i velika promjena za sve članove obitelji, čak i ako se s vremenom pokaže da je bila dobra.
Roditeljstvo je samo po sebi jako stresno i zahtjevno čak i uz prisutnost oba partnera, a kamoli za samohrane roditelje koji se zbog nedostatka potpore partnera neminovno susreću s više problema odjednom. Prvenstveno su tu financijski problemi koji im onemogućuju da svome djetetu pruže sve što bi htjeli. Čak i kad alimentacija redovito pristiže, ista rijetko uspijeva pokriti sve troškove odgoja i školovanja djeteta. Stoga su brojni samohrani roditelji prisiljeni tražiti dodatni posao, što im nadalje onemogućuje provođenje slobodnog vremena sa svojim djetetom, a time i uspostavu željenog nadzora nad djetetovim aktivnostima. Premda to kod djeteta može izazvati tugu i ljutnju, isto tako, djeca iz jednoroditeljskih obitelji pokazuju veću samostalnost u obavljanju školskih zadaća i manjih kućanskih poslova od djece iz obitelji sa oba roditelja.
Također, socijalni život samohranih roditelja je ugrožen. Oni u pravilu nemaju dovoljno vremena za održavanje vlastitih socijalnih kontakata, nerijetko su razapeti između svojih potreba i potreba svoje djece kojima žele nadoknaditi drugog roditelja.
Česti su slučajevi u kojima se samohrani roditelji nakon razvoda u potpunosti posvete samo djeci nastojeći im istovremeno biti i mama i tata, pri čemu u drugi plan stavljaju vlastite potrebe, popuštaju djeci u svim njihovim zahtjevima, često sasvim nerealnim, gomilaju im bespotrebne igračke i toleriraju brojna neprihvatljiva ponašanja, a sve u želji da im nadoknade nedostatak drugog roditelja. U mnogo slučajeva, samohrani roditelji svojoj djeci ne postavljaju primjerene odgojne granice koje su vrlo važne za zdrav rast i razvoj. Međutim, mnogi roditelji, a ne samo samohrani, nemaju strogo definiranu obiteljsku rutinu – kad je vrijeme ručka, vrijeme za spavanje, igru, učenje, koja su ponašanja (ne)poželjna i sl. koja je jako važna za kasnije djetetovo funkcioniranje. Zato ih poučavamo kako utvrditi dnevni raspored, ali i sustav kazni i nagrada u suradnji s djetetom.
Isto tako, uvriježeno je mišljenje kako su djeca iz jednoroditeljskih obitelji općenito nesretnija. No, to nije istina. Dijete može biti čak i sretnije i imati veću kvalitetu življenja uz jednog roditelja nego što je to slučaj u obiteljima s oba roditelja čiji brak nije kvalitetan i u kojem prevladavaju svakodnevne svađe i razmirice. Obiteljski nesklad i svakodnevni stresovi uzrokovani svađama roditelja u većoj mjeri negativno utječu na djetetov psihički razvoj od odrastanja uz jednog roditelja.
Projekt Kriza kao prilika financiran je od strane Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade.
