Kako se nositi s emocijama koje prate dijagnozu karcinoma?

 

Emocionalno i misaono stanje koje prati dijagnozu karcinoma vodi nas kroz niz stanja koja je teško primiriti i kontrolirati. Vjerojatno vas je većina bar načula za faze tugovanja, koje prolazimo kada se suočavamo s velikim gubicima, a u koje pripada i gubitak zdravlja:

1. Poricanje – Ne to se ne događa meni. Možda je zabuna.
2. Ljutnja – Zašto ja? Nije fer.
3. Pregovaranje – Ako promijenim „to i to“, možda će se sve popraviti. Dajem obećanje sebi, Bogu, nekome da ću nešto promijeniti u zamjenu za ozdravljenje.
4. Depresija – Tuga i bezvoljnost ne daju nam da se pokrenemo i poduzimamo nešto za poboljšanje svog stanja.
5. Prihvaćanje – Situacija je takva kakva je. Svjesna sam je i činim sve da si olakšam i pomognem. Ne bježim od realnosti.

Iako bi trebalo proći redom kroz sve faze, poneki zastanu u nekoj od njih i ne uspijevaju doći do zadnje koja je najbolje polazište za usmjeravanje energije na liječenje i na poboljšanje kvalitete življenja. Ponekad se vraćamo i na prethodne faze, koje smo već „odradili“ jer liječenje nije uvijek pravocrtni proces. Niti su emocije poput mišića da, kada ih se „napumpa“ i održava, ostaju iste kvalitete. Osim toga na njih utječe jako puno faktora koje je teško kontrolirati. Ipak, srećom, imamo dosta prostora u kojem možemo raditi na poboljšanju kvalitete našeg života i na pronalaženje izvora zadovoljstva i radosti, pa nam tada i neočekivani silazak u neku raniju fazu traje krače i lakše se dižemo i idemo dalje.

Puno je različitih načina kako ojačati sebe u ovako izazovnoj situaciji, a oni ovise dobrim dijelom i o samoj strukturi ličnosti (neki ljudi se lakše nose s teškim situacijama u odnosu na druge i imaju dobro razvijene vještine za suočavanje s teškim situacijama), našim vjerovanjima (molitva mnogima pomaže), podršci okoline (osim logističke podrške jako je važno imati nekoga kome možete reći kako se osjećate), dostupnim uslugama (uključivanje u savjetovanje onkoloških bolesnika, grupe podrške/meditacije/molitve/tehnike nošenja sa stresom i sl).

Međutim, također se morate nositi i s mitovima koji prate ovu dijagnozu, a koji u oboljelih često izazivaju osjećaj krivnje ili panike ili pritisak na brzu promjenu ustaljenih ponašanja.

Jedan od njih je vjerovanje da je stres glavni uzročnik karcinoma, a uz koji ide i pritisak pozitivnog razmišljanja. Često možete čuti kako je najvažnije da ostanete pozitivni, da smanjite stres i s osmijehom krenete dalje. Kao prvo, istraživanja nisu uspjela dokazati jasnu vezu između stresa i pojave karcinoma, a kao drugo, ako do sada niste bili oličenje pozitivnog razmišljanja zaista je teško očekivati da to postanete u ovoj situaciji. Umjesto da brinete oko toga jeste li dovoljno sretni i optimistični da sve ovo progurate, usmjerite se na to da prepoznate svoje emocije, prihvatite ih kakve god one bile i podijeliti svoja razmišljanja s nekim u koga imate povjerenja te naučite živjeti najbolje što možete sa svim stanjima koja vas obuzimaju. Učenje nošenja sa stresom svakako je preporučljivo, ne kao lijek za bolest, nego kao alat koji će vam pomoći da osnažite i lakše prođete kroz sve teškoće i izazove liječenja.

Prehrana je velika tema kada se govori o karcinomu s tim da većinu informacija o tome što treba ili ne treba jesti dobivamo od prijatelja i poznanika koji su do njih često došli usputno, čitajući samo naslove članaka i to onih koji nemaju znanstvenog utemeljenja. I opet se javlja pritisak da morate nešto brzo i drastično mijenjati i da se morate odricati nekih namirnica u kojima ste do sada uživali. Svakako je bolje pitati svog onkologa ili nutricionistu za savjet nego prihvatiti svaku površnu i neprovjerenu sugestiju koju prikupite u neobaveznim razgovorima. Ili jednostavno, jesti ono što vam odgovara, bez osjećaja krivice, a uvoditi postepene i male promijene koje su provjereno dobre.

Sada vi morate biti na prvom mjestu. Zaboravite na druge i njihove i potrebe. Zato ste se i razboljeli jer previše brinete o drugim a premalo o sebi. Tko bi znao. Možda. A možda i ne. Možda u nekoj mjeri, a možda i ne. Možda je to istinito za neke slučajeve, ali kako znati koje točno. Od karcinoma obolijevaju i brižni ljudi i neugodni ljudi i djeca obolijevaju, pa čak i životinje. Svakako sada je vrijeme da se okrenete sebi i da se zapitate što vama treba i kako sebe osnažiti, ali to ne znači da prema drugima trebate postati ravnodušni, nezainteresirani, neugodni. Ako ste jako brižna osoba koja je uvijek na usluzi drugima, sada je vrijeme da se zapitate kako možete na isti način biti potpora samima sebi. Znate li prepoznati što vama treba i jeste li spremni uložiti jednako truda da si to priskrbite kao što ulažete kada pomažete drugima.

Vrijeme liječenja za većinu nije dobro vrijeme za velike životne promjene. Velike promjene zahtijevaju snagu koja vam je već usmjerena na liječenje i sve ono što ide uz to. Kada liječenje završi, možete usmjeriti svoju energiju na željene promjene. Međutim, vrijeme liječenja može biti dobro vrijeme za promišljanje – možete li biti nježniji prema samima sebi, znate li biti sami sebi dobar prijatelj, koliko toga radite što ide u kategoriju „moram i trebam“ a koliko u „želim i hoću“, znate li prepoznati što vam uistinu treba, znate li se opustiti i uživati u trenutku.

Kako biste umirili svoje nemire i strahove i potaknuli promjene koje želite, potrebno je naučiti nositi se s emocijama koje vas prožimaju. Osim što je pomoć stručne osobe jako dobrodošla, ako ju iz bilo kojeg razloga nemate, možete se služiti i nekim tehnikama i/ili metodama „uradi sam“ iz područja psihologije, a jednu  od njih vam donosimo ovdje.

Vježbanje radikalnog (korjenitog) suosjećanja – dostupno na web stranici Tare Brach, na engleskom jeziku (https://www.tarabrach.com/rain-practice-radical-compassion/)

Skraćenica RAIN (na engleskom – kiša) je alat pomoću kojega mindfulness (svjesnost) i suosjećanje unosite u emocionalne teškoće.

 

Prepoznajte (Recognize) što se događa;

Dozvolite (Allow) iskustvu da bude tu, takvo kakvo je;

Istražite (Investigate) s interesom i pažnjom;

Njegujte sami sebe (Nurture) sa suosjećanjem.

 

Možete primijeniti RAIN kao samostalnu metodu meditaciju ili prolaziti kroz ove korake kad god se suočite s izazovnim osjećajima.

Prepoznajte (Recognize) što se događa

Prepoznati znači svjesno priznati, u bilo kojem trenutku, misli, osjećaje i ponašanja koji utječu na vas. To se može učiniti jednostavnim unutarnjim šapatom, bilježeći ono čega ste najviše svjesni.

Dozvolite (Allow) iskustvu da bude tu, takvo kakvo je

Dozvoliti znači dopustiti da misli, emocije, osjećaji ili senzacije koje prepoznajte kod sebe jednostavno budu tu, bez pokušaja popravljanja ili izbjegavanja.

Možda ćete prepoznati strah i dopustiti mu da bude tu, tiho u sebi govoreći “u redu je” ili “ovo pripada tu” ili “da”.

Dopuštanjem se stvara stanka koja omogućuje produbljivanje pažnje.

Istražite (Investigate) s interesom i pažnjom

Da biste istražili, prizovite svoju prirodnu znatiželju – želju da spoznate istinu – i usmjerite pozornost na svoje sadašnje iskustvo.

Možda ćete se zapitati: Što je to što najviše želi pažnju? Kako ja to doživljavam u svom tijelu? U što vjerujem? Što ovo ranjivo mjesto želi od mene? Što najviše treba?

Najveću preobrazbu tijekom ove faze ćete doživjeti ako se odmaknete od interpretacije i usmjerite svoju primarnu pozornost na osjećaj u tijelu.

Njegujte sami sebe (Nurture) sa suosjećanjem

Suosjećanje prema samome sebi počinje se prirodno javljati u trenucima kada patite. Najviše dolazi do izražaja kada se posvetite brizi za svoj unutarnji život.

Da biste to učinili, pokušajte osjetiti što ranjenom, uplašenom ili povrijeđenom dijelu u vama najviše treba, a zatim mu ponudite neku gestu brige  koja bi mogla odgovoriti na tu potrebu. Treba li mu poruka uvjeravanja? Opraštanja? Zajedništva? Ljubavi?

Eksperimentirajte i vidite koja gesta ljubaznosti vam najviše pomaže kako biste utješili, omekšali ili otvorili svoje srce. Možda je to tihi unutarnji glas – ovdje sam s tobom, žao mi je i volim te. Volim te i slušam. Nije tvoja greška. Vjerujte u svoju dobrotu.

Osim tihe poruke koju sami sebi dajete i u kojoj izražavate brigu za sebe, možete i nježno staviti ruku na srce ili obraz; ili zamišljati da vas je okupalo ili zagrlilo toplo, blistavo svjetlo. Ako vam je teško izraziti ljubav prema sebi samima, sjetite se voljenog bića – duhovne figure, člana obitelji, prijatelja ili kućnog ljubimca – i zamislite da se ljubav i mudrost tog bića preljeva na vas.

Nakon RAIN

Kad završite s ovim koracima, važno je primijetiti kvalitetu vlastite prisutnosti i odmoriti se u tom budnom, nježnom prostoru svijesti.

Plod RAIN je spoznaja da više niste zatvoreni niti se identificirate s bilo kojim ograničavajućim osjećajem sebe same. Dajte sebi dar upoznavanja istine i prirodne slobode vašeg bića; tajanstveno je i dragocjeno!

 

Program “Psihološka pomoć onkološkim bolesnicima” zajednički je program Centra za psihološko savjetovanje, edukaciju i istraživanje Sirius i Hrvatske lige protiv raka, a financira ga Ministarstvo zdravstva. Program se provodi od siječnja 2020. do prosinca 2022.

Cilj programa je unaprijediti i očuvati zdravlje oboljelih od zloćudnih bolesti i članova njihovih obitelji pružanjem potrebne psihosocijalne pomoći i podrške.