Skip to content

Kako pomoći udomljenoj djeci da razviju povjerenje i izgrade pozitivne odnose?

Povjerenje nije nešto što se javlja samo od sebe, ono se gradi tokom vremena kroz iskrene razgovore, međusobnu podršku i razumijevanje, brigu o drugome.

Zamislimo samo kako bi se osjećali da izgubimo naš dom, roditelje, braću i sestre, prijatelje, školu, kućnog ljubimca, igračke pa čak i svoj krevet…

Sada zamislimo da to gubimo nekoliko puta u životu…

trust-is-like-a-paper-once-its-crumpled-it-cant-be-perfect-again-quote-1

Mnogo djece koja su smještena u udomiteljskim obiteljima imaju takva iskustva. Ti gubitci koje djeca doživljavaju nazivaju se traumatskim događajima. Možda im je rečeno od strane odrasle osobe kojoj vjeruju da je to “zadnje preseljenje” ili da “će se sada vratiti u svoj dom i tamo i ostati”, ali takva obećanja su često neispunjena zbog mnogo različitih razloga. To su djeca čiji životi su preokrenuti, djeca koja su iskusila traumu zlostavljanja ili zanemarivanja, praćenu traumom preseljenja iz svoga doma.

Postoje mnogi razlozi zašto udomljena djeca imaju poteškoće u uspostavljanju pozitivnih odnosa s drugima. Neki od razloga su:

Traumatska iskustva – predstavljaju značajan faktor koji utječe na dječji osjećaj povjerenja u ljude, odnose, situacije i u njih same. Traumatskim događajem nazivamo svaki težak i ugrožavajući događaj koji najčešće dolazi iznenadno i neočekivano i na ljude djeluje vrlo uznemirujuće i stresno.
Gubitak i nedovršeno tugovanje – djeca koja izdvojena iz obitelji doživjela su značajne gubitke i separacije od svojih domova, obitelji, škole, prijatelja, rodbine, svega što im je bilo poznato i gdje su se osjećali sigurno. Djeca u udomiteljskim obiteljima često doživljavaju mnogobrojne selidbe i jednostavno nemaju vremena za tugovanje i proradu gubitka jedne obitelji prije nego se presele u novu. Ali i kada imaju vremena, djeca vrlo često ne znaju i/ili nemaju priliku prepoznati i imenovati navedene osjećaje.
Gubitak kontrole – neka djeca mogu imati osjećaj da gube kontrolu nad događajima u svojem životu. Nekolicina odraslih koje ne poznaje odlučuje gdje će živjeti, kada će se preseliti, u koju školu će ići, s kim će živjeti, bez da ih itko pita što žele. Navedeno nerijetko dovodi do manjka povjerenja u odrasle ljude.
Manjak strukture –jedan od razloga njihova nepovjerenja je i nekonzistentnost u razvijanju zdravih odnosa s odraslima te nesigurnost kako bi zdrav, pozitivan i podržavajući odnos trebao izgledati.
Strah je najveći faktor koji utječe na njihovo nepovjerenje- strah od novog i nepoznatog. Što ako im počnem vjerovati? Što ako ne? Što će se dogoditi? Da li ću morati ići na drugo mjesto? Što ako me odbiju?
Podijeljena lojalnost i osjećaj da moraju birati između udomiteljske obitelji i biološke obitelji. Gradeći odnose sa udomiteljima, djeca se mogu osjećati da nisu lojalni ili da su iznevjerili svoje biološke roditelje. Mogu osjećati da ih biološki roditelji možda ne žele kao udomitelji i obrnuto. Čežnja za životom s biološkim roditeljima je vrlo jaka- neviđanje s njima je kao da nedostaje djelić njih. Udomljena djeca često žele ići u svoj dom i biti sa svojim roditeljima i rodbinom. Zbližavajući se sa svojim udomiteljima mogu imati osjećaj da nikada neće otići doma.
Manjak samopouzdanja – neka djeca imaju nisko samopouzdanje i mogu osjećati kao da ne zaslužuju ljubav, poštovanje i obitelj koja brine za njih. Mogu se osjećati drugačije od vršnjaka jer su smješteni u udomiteljske obitelji. Ponekad internaliziraju negativno uvjerenje o sebi da su loši te da imaju loše roditelje.

Kako udomitelji mogu pomoći djetetu da izgradi pozitivne odnose i razvije povjerenje u ljude?  images (1)

• Prihvaćanje djece onakvima kakvi jesu, prihvaćanje njihove biološke obitelji. Dajte im do znanja da ih cijenite kao osobu u vašoj obitelji i da ih doživljavate kao da su dio vaše obitelji.
Stabilnost i konzistentnost – sigurno i stabilno okruženje pokazati će djeci što mogu očekivati.
Budite pozitivan model – pokažite im na vlastitom primjeru kako bi trebao izgledati zdrav odnos pun povjerenja
Budite dostupni – uključujući djecu u razgovore o njihovim emocijama i očekivanjima, možete im pomoći da se osjećaju ugodno i da mogu s vama razgovarati o osjećajima bez straha od osuđivanja i odbijanja. Poklanjajući im svoje vrijeme i pažnju pokazujte im da ste tu za njih
Osobni prostor – davanjem slobodnog prostora djeci i ne inzistirajući na uspostavljanju odnosa pokazujete im da ste spremni pustiti da se vaš odnos razvija na način na koji to dijete želi. Na taj način dijete može dobiti osjećaj da ima kontrolu na svojim životom i da počne vjerovati u sebe.
Edukacija –ulažite u svoje znanje i vještine nošenja s mogućim poteškoćama u dječjem ponašanju, podijelite svoja iskustva s ostalim udomiteljima, stručnjacima
Strpljenje – djeca će vrlo vjerojatno testirati vaše strpljenje i vjerojatno će imati potrebu da spriječe preseljenje. To je snažan obrambeni mehanizam, ali vaše strpljenje može pomoći u rušenju te barijere.

You may also like...