Djeca i samopoštovanje

Često u literaturi nailazimo na definicije samopoštovanja, pojma o sebi, slike o sebi. Definicije iz literature koje se odnose na djecu nejasne su i neodređene pa dopuštaju različite individualne interpretacije. Mnogi autori izbjegavaju definiranje pojma o sebi, ali spremno raspravljaju o manifestacijama negativnog pojma o sebi i o potrebi poboljšanja djetetovog poimanja sebe.

Dijete se ne rađa s lošim osjećajima o samome sebi. Sve bebe misle o sebi da su divne. Međutim, rane poruke koje dijete dobiva od roditelja sigurno određuju kakav će osjećaj o sebi dijete steći nakon određenog vremena. Dijete će iz svoje životne okolnosti odabrati sve ono što potkrepljuje roditeljske poruke.

Nije uvijek lako otkriti izvor djetetova lošeg mišljenja o sebi. Ponekad su poruke koje je dijete primilo vrlo neodređene i suptilne. Ponekad ih dijete dograđuje svojim maštarijama, a ponekad one proizlaze ili su pojačane situacijama i događajima nad kojima roditelj nema nikakva nadzora ili čak i ne zna za njih. Djeca na najrazličitije načine očituju svoj nizak stupanj samopoštovanja. Ona čak ne moraju biti svjesna toga da o sebi ne misle baš najbolje iako znaju da nešto nije u redu.

Neke od osnovnih uputa za roditelje kako da ojačaju djetetov osjećaj osobnosti:

• Slušajte, pokažite da ste čuli i prihvatite djetetove osjećaje
• Ponašajte se prema djetetu s poštovanjem. Prihvatite ga takovog kakav jest.
• Kad ga hvalite, budite specifični, točno određeni. Budite iskreni s djetetom.
• Radije upotrebljavajte ja-poruke, umjesto ti-poruke npr. „Ja teško podnosim glasnu glazbu“ umjesto „Ti stvaraš takvu galamu!“
• Budite specifični kada kritizirate, izbjegavajte rečenice koje počinju sa „Ti uvijek…“ ili „Ti nikad…“
• Iako su vašem djetetu potrebni dosljednost, pravila i kontrola, još mu je nužniji slobodan prostor kako bi moglo naučiti upravljati svojim životom. Dajte djetetu odgovornost, neovisnosti i slobode u izboru.
• Uključite ga u rješavanje problema i donošenje odluka o stvarima koje se odnose na njegov vlastiti život. Poštujte njegove osjećaje, potrebe, želje, sugestije i pamet.
• Dopustite djetetu da eksperimentira, da slijedi vlastite interese, da bude kreativno ili ne bude kreativno.
• Zapamtite načelo jedinstvenosti: vaše je dijete sjajno i zadivljujuće u svojoj jedinstvenosti, iako se njegova jedinstvenost možda uvelike razlikuje od vaše.
• Budite dobar izbor- imajte dobro mišljenje o sebi, ugađajte sebi.
• Shvatite da je dobro cijeniti sebe. U redu je osjećati zadovoljstvo zbog svojih postignuća. Dobro je priuštiti sebi užitak.
• Izbjegavajte stalno prosuđivanje, često ponavljanje „treba-o/la bi“ i nepotrebne savjete.
• Shvatite dijete ozbiljno. Prihvatite njegov sud-ono zna kad nije gladno.

Ako dijete izražava negativne osjećaje o sebi, roditelj mora pripaziti da mu ne proturječi. Na primjer, ako djevojčica kaže „Ružna sam!“, možemo doći u napast da joj kažemo „Ma kakvi! Tako si lijepa!“. Time ćemo samo povećati njezino nezadovoljstvo sobom i nećemo ništa promijeniti, zato što poruka u podtekstu glasi: „Griješiš što misliš da si ružna“. Promjena mora doći iz djeteta samoga, a to se može postići samo ako mu dopustimo njegovo nezadovoljstvo i prihvatimo ga. Kad dijete jednom otvoreno iskaže svoje osjećaje nezadovoljstva samim sobom, možemo ih zajedno do kraja istražiti.

Do promjene dolazi kada čovjek postane ono što jest, a ne kada pokušava biti ono što nije