SEKSUALNOST – Što je to?

sexuality-webDa bismo uopće mogli govoriti o seksualnosti potrebno je definirati što je to seksualni odnos. Složit ćete se da svi mi podrazumijevamo pod seksualnim odnosom penetraciju. Međutim, zapitajte se što u vašem sustavu vrijednosti sve podrazumijevate pod seksualnim odnosom.

Istraživanja pokazuju da 80% ispitanika analni seks smatra seksualnim odnosom, ali samo 40% ispitanika i oralni seks svrstava u seksualni odnos. Obzirom na navedeno, jasno je zašto se mnoge kontroverze javljaju kad raspravljamo o seksualnosti i zato je teško dati jednoznačnu definiciju seksualnog odnosa.

Seksualnost se sastoji od svih onih podražaja, emocija i spoznaja koje kod osobe dovode do tjelesnog seksualnog uzbuđenja, a time doprinose povećanju seksualne želje i/ili ponašanja. Većina vodećih stručnjaka s toga područja se slaže da se ne radi samo o nagonskom, fiziološkom i fizičkom fenomenu. Ljudska seksualnost je izrazito složen psihološki i sociološki fenomen.

U posljednje vrijeme seksualnost zaokuplja sve veću pozornost javnosti, čemu su posebice doprinijele promjene u društvenim normama, utjecaj feminizma, porast spolno prenosivih bolesti, među kojima bitno mjesto zauzima HIV/AIDS te porast brige za reproduktivno zdravlje. Seksualni odnos je dugo vremena tabuiziran, rezerviran je za intimno područje svakog pojedinca i teško da ćemo otvoreno razgovarati o seksualnom odnosu, a da ne spominjemo o određenim poteškoćama koje se javljaju tijekom samog odnosa. Zašto je to tako, možemo promatrati kroz nekoliko velikih utjecaja kojima smo izloženi od samog odrastanja.

Religija i seksualnost

Religija predstavlja veliki utjecaj na svakog pojedinca. Religija ima za cilj definiranje moralnih pravila u seksualnom odnosu. Prema religijskim shvaćanjima seksualni odnos ima isključivi cilj, a to je produženje vrste. Svaki drugi oblik seksualnog odnosa predstavlja amoralno ponašanje. Tako je i razumljivo zašto se homoseksualizam, seks tijekom menstruacije, kontracepcija i seksualni odnos radi užitka smatraju nedopustivima u vjerskom smislu i predstavljaju kršenje moralnih (vjerskih) normi.

Društvo i seksualnost

Društvo u kojem odrasta svaki pojedinac također određuje što je to seksualni odnos i kakav on mora biti. Društvo ima za cilj razvijanje standarda, pravila i normi. Norme su te koje dijele ljude na “normalne” i devijatne- “abnormalne”, ovisno o tome poštuju li se norme i standardi društva ili ne. Svako društvo je podložno promjenama kroz svoju povijest, pa tako u viktorijansko doba “nemoralnom” ženom se smatrala ona koja je doživljavala orgazam, a danas žene traže pomoć radi nemogućnost dosezanja orgazma. Potrebno je istaknuti da su seksualne norme relativne i podložne promjenama i razlikuju se od društva do društva. Kršenje tih normi može izazvati različite društvene reakcije. Ono što je seksualni konformizam u jednom društvu, u drugom može biti seksualna devijacija, a “kršitelj” normi može doživjeti različite sudbine i to tako da ponašanje može biti osuđeno kao nemoralno, kao zločin i kao bolest. Spolno ponašanje i stavovi vezani uz spolni život čvrsto su oblikovani kulturom u kojoj živimo, a određeno je i utjecajem roditeljskog odgoja, utjecajem vršnjačkih grupa, škole, knjiga, časopisa. Sociološke studije pokazuju bitne međukulturalne razlike u pogledu spola, spolnosti i seksualnog odnosa.

Međukulturalne razlike

Poligamija u Islamskom svijetu nije zabranjena, ali samo za muškarce (muškarac može istovremeno imati četiri žene, a u praksi se na drugi brak odlučuju samo muškarci koji si to financijski mogu priuštiti). Uz poligamiju, u Kuranu se spominje i MUT’A, privremeni brak iz zadovoljstva. Brakorazvod je prihvaćen u nekim islamskim zemljama.

Dolaskom Mao Tse-Tunga na vlast u Kini dolazi do velikih promjena – represija seksualnog ponašanja s ciljem usmjeravanja svih ljudskih snaga u “revoluciju”. 1980. godine izašao je priručnik autoriziran od vlade, koji na 74 strane objašnjava bitna “seksualna znanja” (npr. preporuka čestine spolnih odnosa za mlade parove).

U Kini, osnovna vladina briga je kontrola porasta populacije, što automatski utječe na sve aspekte odnosa i brakova u Kini.

U staroj Grčkoj na ljubav se gledalo kroz dualistički koncept: duhovna ljubav agape

(najviši oblik, spiritualna, altruistična ljubav),  te fizička ljubav eros (erotična ljubav, ljubav koja proizlazi iz fizičke privlačnosti).

Filozofi predkršćanske i kršćanske ere poučavaju o vrijednostima života koje su isključivale seksualnost. S pojavom kršćanstva  javlja se asketski pogled na seksualnost i druge užitke.

Protestantska reformacija donosi prve promjene u gledištima, spolni odnosi ne služe samo u svrhu reprodukcije, nego i za užitak.

Istraživanja pokazuju i razlike u frekvencijama spolnih odnosa. Gebhart 1971 navodi da je u zapadnim društvima to nekoliko puta tjedno (dva do pet puta), dok kod pripadnika plemena Lapcha pet do deset puta, ali tijekom jedne noći. Dani s Nove Gvineje imaju spolne odnose jednom u dvije godine.

Različite kulture na različite načine doživljavaju i vanbračne seksualne odnose.

Aboridžani vanbračne seksualne odnose doživljavaju kao dobrodošlo iskustvo i za muža i za ženu, jer ubija dosadu i rutinu, a tako se povećava međusobna vezanost.

Pleme Marquesam iz Polinezije, pojedina eskimska plemena, nemaju ništa protiv vanbračnog seksa, smatraju da je nuđenje seksualnih usluga gostima-namjernicima sastavni dio ponašanja dobrog domaćina.

Za većinu zajednica izvanbračne seksualne aktivnosti prihvatljivije su za muškarce.

Kultura ima također i utjecaj u pogledu seksualnosti djece i predbračnog seksa.

Veliki broj plemena na otocima Južnog Pacifika izrazito odobrava dječju seksualnost (npr. jedna od dječjih igara je zajednička masturbacija).

Pleme Chewa (Afrika)  rani seksualni život kod mladih smatraju bitnim za kasniju plodnost te ga tako i odobravaju. Pleme Lepcha (jugoistočni dio Himalaja) smatraju da djevojka mora što ranije biti seksualno aktivna  (većina djevojaka od 11 ili 12 godina spolno aktivna).

Međutim, u plemenima Kwona (Nova Gvineja)  zabranjeno je za dječake da budu uhvaćeni s erekcijom, tako da dječaci tog plemena idu tako daleko da nauče mokriti bez da rukama dodiruju penis.

Mediji i seksualnost

Naveli smo kako kultura i religija gledaju na ljudsku seksualnost, ali ne smijemo zaboraviti da se stav javnosti oblikuje i kroz medije koji imaju veliki utjecaj na život svakog pojedinca. Što je to normalno i što se podržava često se manifestira kroz televiziju, časopise.

Prema podacima istraživanja u Americi, tinejdžerski časopis «Seventeen» sve do 1994. godine nije imao niti jedan naslov niti jedan članak koji bi se odnosio na oralni seks, a te iste godine na mastrubaciju se gleda kao normalan dio seksualnog života.

U srednjoistočnim kulturama (većinska islamska vjeroispovijest), otkrivanje bilo kojeg dijela ženskog tijela je strogo zabranjeno. U Maleziji, ukoliko se na TV-u muškarac i žena (oboje obučeni) pokažu sami u sobi dulje od 3 sekunde, to implicira da su imali seksualni odnos. Prikazivanje takvih scena je zabranjeno, osim u slučaju da se radi o vjenčanom paru.

Zakoni i seksualnost

Ne smijemo zaboraviti i zakone koji pokušavaju odgovoriti na pitanje što je normalno, a što devijatno ponašanje. Naravno, zakoni se razlikuju među kulturama. Zakoni imaju dva cilja, a to su zabrana i zaštita; ciljevi su povezani: najčešće je potrebno zabraniti “pogrešna” ponašanja s ciljem zaštite “slabijeg” člana društva.

Zakoni u SAD-u

U nekim državama oralni i analni seks je zakonom zabranjen, dok je u nekim državama oralni i analni seks je dozvoljen samo vjenčanim parovima. Na Aljasci 1971 slučajno je ukinut zakon o zabrani upražnjavanja oralnog seksa. U New Yorku osoba je prekršila zakon ukoliko je uhvaćena u devijatnom seksualnom odnosu s drugom osobom. Pod devijatnim seksualnim odnosom se podrazumijeva odnos među osobama koje nisu u braku, a sastoji se od kontakta između penisa i anusa, usta i penisa te usta i vulve. Osoba nije krivično gonjena, već prekršajno. Florida nema specifičnih zakona obzirom na seksualni odnos.

Na kraju bismo mogli rezimirati: područje ljudske seksualnosti je izrazito složen fenomen kojeg se ne može promatrati odvojeno od kulture u kojoj živimo i u kojoj egzistiraju određena pravila ponašanja. Pojam seksualnosti je podložan promjenama u onolikoj mjeri u kojoj se mijenjaju norme, stavovi i pravila ponašanja društva. Društveni utjecaj na ljudsko seksualno ponašanje možemo promatrati kroz nekoliko nivoa:

Makro-nivo – utjecaj društva u cjelini, moćne socijalne institucije:

  •   religija – jasni oblici i forme seksualnog ponašanja, utvrđivanje normi, (npr. odnos prema predbračnom ili vanbračnom seksu, homoseksualnosti)
  • ekonomski uvjeti – priroda i struktura ekonomije utječe na ljudsku  seksualnost
  •     obitelj – socijalizacijski procesi
  •    medicina  – liječnici definiraju što je zdravo i dobro za nas
  •   zakonski sustav – zakon determinira norme (ono što je propisano zakonom jedino ispravno); mehanizmi socijalne kontrole

Subkulturalni nivo – pripadnost socijalnoj, klasnoj ili etničkoj grupi, (nepisana, ali ne i zanemariva pravila i norme koje utječu na ponašanje)

Interpersonalni nivo – socijalizacijski procesi, odnos s partnerom/icom

Individualni nivo – definiran je osobnim razmišljanjima i željama, seksualnom orijentacijom i seksualnim skriptom kojeg smo naučili.

You may also like...