UTJECAJ NASILNIH VIDEOIGARA NA DJECU – Igra li i Vaše dijete GTA 5?

Utjecaj kompjutorskih igara na djecu i mlade već dugi niz godina zaokuplja pažnju među stručnjacima, a posebna pažnja posvećuje se utjecaju nasilnih video igara. Postoje brojna istraživanja koja su se bavila navedenom problematikom. No, u ovom tekstu se nećemo baviti znanstvenim istraživanjima, već direktnim iskustvom u radu s djecom i mladima. U posljednje vrijeme sve je veći broj osnovnoškolaca, dob između 6 i 14 godina, koje većinu slobodnog vremena provode pred kompjuterskim ekranima, igrajući video igre.

Prema navodima djece i roditelja, najpopularnija video igra među mlađim i starijim osnovnoškolcima je  Grand Theft Auto, skraćeno GTA 5. Potaknuti znatiželjom da se približimo dječjem virtualom svijetu, odlučili smo istražiti navedenu videoigru.

Grand Theft Auto (GTA), danas je jedna od najprodavanijih videoigara na svijetu. Uspješna igra koja obara sve rekorde prodaje, recenzije su izvrsne, a nasilje nikada nije izgledalo realnije. No, ono što prvo upada u oko je oznaka M (MATURE, odnosno namijenjeno dobi 17+) koja stoji na kutiji video igre:

pic

Ulaskom u svijet GTA 5, poprilično nam je jasno zbog čega je navedena igra zabranjena djeci mlađoj od 17 godina! Nadamo se da će nas roditelji ozbiljno shvatiti kada kažemo da navedena igra NIJE IGRA ZA DJECU!

Igra otvoreno promovira verbalno i fizičko nasilje, konzumiranje alkohola, droga i kriminal. Vjerojatno ćete misliti da većina igara koje su ikada napravljene promoviraju nasilje, ali GTA to čini na vrlo specifičan, realan način i djeluje mnogo uvjerljivije, prihvatljivije djeci i “povodljivim” osobama. Za razliku od filmova, u kojima smo samo pasivni promatrači koji u nasilnim scenama sudjelujemo tek emotivno, u Grand Theft Auto možemo svojevoljno nekoga premlatiti, upucati, izmasakrirati, pregaziti slučajnog prolaznika, policajca, prostitutku, kao inicijator, izvršitelj i kontrolor tog događaja.

23fa23c900000578-0-image-a-4_1427615785333 maxresdefault

GTA je pomno osmišljena akcijska igra, napravljena na način da je poprilično realna simulacija života. Igrač može odabrati između trojice kriminalaca, odnosno glavnih likova: umirovljenog pljačkaša banke koji živi sa svojom disfunkcionalnom obitelji; člana bande koji također dolazi iz disfunkcionalne obitelji te najpopularnijeg među njima – lika koji je ovisnik o drogama, živi sam u prikolici u pustinji i boluje od psihotičnog poremećaja.

533189-1

Navedeni likovi mogu raditi sve što možemo i mi u stvarnom životu. Možete popričati s nekim, otići se ošišati, pojesti nešto iz McDonald’sa ili hot dog od uličnog prodavača. Možete se provozati biciklom ili otići do teretane. Osjećate li se usamljenim, možete posjetiti djevojku, ili naći novu, odnosno unajmiti prostitutku. To je samo djelić onoga što možete kao glavni lik, točnije kriminalac raditi. No, normalno ponašanje nije cilj i bit ove igre. Cilj je (više –manje) postati vođa najjače bande u gradu te najveći mafijaš u državi što naravno uključuje korištenje oružja, premlaćivanje neprijatelja, slučajnih prolaznika iz zabave, krađu aviona od vojske, rad za tajnu službu, uzgoj marihuane i još mnogo toga.

Jedna od čestih rasprava navedene igre je i način na koji se u igrici odnosi prema ženama. Jako je malo žena u igri i većinom su prostitutke koje likovi pokupe na cesti ili striptizete u noćnim klubovima. Također, nije rijetkost da glavni likovi, nakon odnosa s prostitutkom (koji je veoma vjerno dočaran), novac koji su joj platili za uslugu, vrate na način da ubiju prostitutku i uzmu joj novac.

0 gta19n-3-web

Ulaskom u svijet GTA 5 i detaljnije razmišljanje o utjecaju kojeg ima na pojedinca, pri tome prvenstveno mislimo na djecu i mlade, još smo sigurniji u svoju tvrdnju da djeca ne smiju imati pristup ovakvoj vrsti “zabave”. Promislite malo koje poruke o životu, odnosima, novcu, ženama bi jedan osnovnoškolac dobio igrajući ovu ili sličnu video igru…

Zanimljiv je i podatak da je Nantwich Education Partnership, organizacija koja okuplja 16 škola u engleskom Cheshireu, potaknuta upravo sve većom popularnosti navedene video igrice, zaprijetila roditeljima da će ih prijaviti policiji ako svojoj djeci dopuste da igraju video-igre namijenjene starijima od 18 godina. Roditelje su upozorili da bi u nekim slučajevima mogli biti prijavljeni policiji, ali i socijalnoj službi zbog zanemarivanja djece.

RODITELJI i druge odrasle osobe koji skrbe o djeci odgovorni su za kontrolu sadržaja video igrica koje njihova djeca igraju, vrijeme koje dijete provodi pred kompjuterom, sadržaje koje pretražuje te igre koje igra “on-line”.

Vjerujemo da većina roditelja pokušava imati kontrolu nad sadržajima kojima je njihovo dijete izloženo, no često se događa da djeca navedene sadržaje doznaju od svojih vršnjaka, starijih prijatelja ili rodbine. Upravo iz tog razloga, važno je provjeriti na koji način se dijete zabavlja kada ode kod prijatelja, bratića, susjeda itd. Mlađa djeca će vjerojatno biti iskrena i povjeriti vam kako su proveli vrijeme, dok će starija djeca vjerojatno pokušati prikriti aktivnosti koje procjenjuju da im nisu prikladne. Važno je osluškivati djecu te kroz razgovor i prihvaćanje razvijati povjerenje i graditi odnos s djetetom. Ukoliko doznate da je djeci bio dostupan neprimjereni sadržaj, dužni ste obavijestiti roditelje ostale djece.

U današnje vrijeme gotovo je nemoguće djecu potpuno isključiti iz virtualnog svijeta i to naravno nije rješenje. Djeci je potrebno usmjerenje, roditelji bi trebali djeci ponuditi adekvatnu alternativu, prikladnu njihovoj dobi i po mogućnosti igre koje stimuliraju dječji mozak na koncentraciju, razvijanje logičkog mišljenja i razvoja kreativnosti. Takve video igre zaista postoje!

Prije nego što dijete započne s igranjem pojedine igre, roditelj bi trebao proučiti o čemu se radi i da li navedena igra djeluje poticajno na razvoj djeteta. Po mogućnosti, sam roditelj bi trebao i zaigrati igru, da shvati o čemu se radi i onda na taj način pristupiti i objasniti djetetu iz kojeg razloga je ta igra prikladna, odnosno nije prikladna za njega.

Ukoliko roditelji nisu sigurni koje igre bi trebali ponuditi djeci, program PEGI (The Pan-European Game Information; http://www.pegi.info/en/index/ ) im može pomoći. Riječ je o program kojem je glavni cilj informiranje roditelja o donošenju odluka pri kupnji računalnih igara, na način da sadrži klasifikaciju prema životnoj dobi djeteta, odnosno kojoj dobnoj skupini je pojedina igra, film, video, DVD namijenjen (npr. 3+, 7+ , 12+ itd.). Isto tako, ukoliko vas zanima kako izgleda pojedina igra, možete otići na https://www.youtube.com/, upisati naziv videoigre i prikazati će vam se sadržaj i način igranja.

You may also like...